Doktor kaže da je sve uredu, a ja i dalje imam problem.
Vrlo česta rečenica, gotovo identičnim riječima, koju čujem od muškaraca različite dobi i pozadine, a koji su me potaknuli da napišem ovaj članak: “Doktor kaže da je sve uredu, a ja i dalje imam problem.” Nalazi su uredni: krv, hormoni, ultrazvuk, urološki pregled; sve unutar referentnih vrijednosti, ali simptomi ne prolaze: perinealna bol koja dolazi i odlazi, lažan nagon na mokrenje, trbuh koji reagira na svaki stres, otežana erekcija, ejakulacija koja se dogodi unutar jedne do dvije minute.
Ovo, nažalost, nije rijedak somatski klaster. Metaanaliza koja je obuhvatila više od 20.000 muškaraca s hroničnim bolnim sindromom karlice pokazala je da gotovo 60% njih ima barem jedan oblik seksualne disfunkcije: 34% erektilnu disfunkciju, 35% prijevremenu ejakulaciju itd. (Alshahrani et al., 2025). Prema dosadašnjim istraživanjima, odgovor na pitanje iz naslova jeste da povezanost postoji: Grčenje perinealne i šire karlične muskulature dovodi se u vezu i s erektilnom disfunkcijom i s prijevremenom ejakulacijom, mada kroz različite mehanizme i ne kod svake osobe na jednak način. U tom raskoraku, između “nalazi su uredni” i “problem i dalje postoji”, najčešće počinje naš fiziopsihoterapijski (FPT) rad.
Filip (24)
Filip (ime i pojedini biografski detalji izmijenjeni radi zaštite identiteta) imao je 24 godine kad je došao na FPT termin. Iza sebe je imao dug niz pregleda i prilično nepotpunu i njemu nejasnu dijagnozu: funkcionalni bolni sindrom karlične regije (CPPS). Simptomi: perinealna bol, povremeni lažni nagon na mokrenje, gastrointestinalna simptomatika vezana za stres, otežana erekcija i prijevremena ejakulacija. Nijedan organski uzrok nije pronađen. Prije nego što je došao na FPT pregled, Filip je već prošao tretmane usmjerene isključivo na tjelesni simptom kao što je, naprimjer, akupunktura. Učinak je bio tu, a onda se, nakon nekoliko mjeseci, simptom u cijelosti vratio. Filipova rečenica, izgovorena mjesecima kasnije, sažela je ono što se dogodilo: “Vjerojatno zato što nisam radio na uzroku, simptomi su se brzo vratili.”
Zašto se grči dno karlice
Erekcija ovisi o saradnji krvožilnog sistema i muskulature dna karlice (čiji je dio i perinealna regija) koja učestvuje u zadržavanju krvi unutar penisa dovoljno dugo da erekcija ostane čvrsta. Ejakulacija se oslanja na drugačiji sklop tih istih mišića i njihovu sposobnost da se u pravom trenutku zategnu, a isto tako i opuste.
Novija klinička studija na 116 pacijenata s hroničnim bolnim sindromom karlice izmjerila je tu razliku elektromiografski. Naime, kod muškaraca s prijevremenom ejakulacijom tonus dna karlice u neaktivnom stanju bio je značajno povišen, a kod muškaraca s otežanom erekcijom bila je oslabljena brza kontraktilna funkcija istih tih mišića. Gotovo četvrtina pacijenata imala je oba obrasca istovremeno: i povišen tonus i oslabljenu kontrakciju u istom nalazu (Song et al., 2026). Znači, otežana erekcija i prijevremena ejakulacija nisu nužno dva nepovezana problema koja se slučajno pojave zajedno, nego se mogu razviti iz istog zaštitnog obrasca koji se, ovisno o osobi, izrazi kroz različite dijelove istog mišićnog sistema, kao kod Filipa. Tijelo se pritom ne steže samovoljno. Stezanje dna karlice dio je automatskog odgovora živčanog sistema na procjenu, prijetnju ili strah; isti mehanizam zbog kojeg neko nesvjesno stisne vilicu ili zadrži dah kad je nervozan. Ovaj mehanizam ima svoje porijeklo u prošlosti i nekad je za organizam bio koristan, pa ga i dan-danas primjenjuje ne provjeravajući postoji li ta “korist” i danas. Kod Filipa je taj okidač bila svaka situacija procjene: ispit, intervju, dijeljenje vlastitog rada na uvid drugima. Ono što se aktiviralo nije bio strah od samog simptoma, nego dublji strah: da će nekoga razočarati. Ispod tog straha stajala je ljutnja koju sebi dugo nije dozvoljavao osjetiti; tijelo je tu ljutnju nosilo u obliku hroničnog zaštitnog tonusa dubokih rotatora kuka, psoasa, karličnog dna i trbušne stijenke. U ranijim tekstovima pisao sam o tome zašto se neka emocija izražava kroz tjelesnu senzaciju.
Ono što nauka danas mjeri
Ovdje se ne radi samo o kliničkoj pretpostavci temeljenoj na mom iskustvu u radu s klijentima. Sistemski pregled koji je obuhvatio muškarce s hroničnim bolnim sindromom karlice pokazao je da su anksioznost i psihijatrijski komorbiditet u toj populaciji značajno češći nego u općoj populaciji (Riegel et al., 2014). Neka istraživanja mjere i fiziološke pokazatelje. Jedna je studija zabilježila razlike u kortizolu i varijabilnosti srčane frekvencije (to su pokazatelji aktivnosti autonomnog živčanog sistema) kod muškaraca s ovakvom kliničkom slikom u odnosu na zdrave pregledane (Bai et al., 2022). Nauka, vidimo, danas raspolaže instrumentima kojima može izmjeriti ono s čime fiziopsihoterapija radi klinički: da psihičko stanje i tjelesna funkcija nisu dva odvojena sistema koja se povremeno dodiruju, nego su jedan sistem.
Klinička ispitivanja rehabilitacije muskulature dna karlice pokazuju mjerljiv fiziološki učinak na erektilnu funkciju, dok je učinak na simptome prijevremene ejakulacije teže dokazati statistički, uprkos sličnom fiziološkom pomaku (Lavoisier et al., 2014). Zanimljivo je i ono što istraživanja pokazuju o samom pristupu liječenju. Kod velikog broja pacijenata s ovakvim tegobama istovremeno su prisutna dva nalaza: povišen mišićni tonus i osjetljivost muskulature dna karlice, te, vrlo značajno, pozitivan nalaz u psihosocijalnoj domeni (Brünahl et al., 2018). Ne jedno ili drugo, nego oboje, kod iste osobe, u isto vrijeme. To je razlog zašto se u novijoj stručnoj literaturi, pa i fiziopsihoterapiji, zagovara kombinirani pristup, u kojem se rad na tijelu i rad na psihi odvijaju unutar istog terapijskog procesa, umjesto kroz dva odvojena tretmana kod dvaju različitih stručnjaka. Fiziopsihoterapija tu logiku provodi doslovno: ne kao dva naizmjenična bloka rada, nego kao jedan integriran proces unutar istog termina.
Zašto se tjelesni simptomi vraćaju
Ovo objašnjava i Filipovo iskustvo prije dolaska na fiziopsihoterapiju. Tretman usmjeren isključivo na simptom, bez obzira koliko stručno izveden, dotaknuo je posljedicu, a ne mehanizam koji je posljedicu održavao. Mišić se opustio; obrazac koji ga je iznova stezao ostao je netaknut. Simptom se vratio jer organizam i dalje primjenjuje odbrambeni mehanizam želeći nas zaštititi.
Kod Filipa se kroz fiziopsihoterapijski rad pokazalo nešto što se rijetko vidi kroz izoliran pristup: trenutak u kojem je na terapiji prvi put povezao stezanje u stomaku s ljutnjom koju sebi nije dozvoljavao. Nešto kasnije, bol se smanjila, a spontane su se erekcije vratile. Najznačajnija prekretnica, međutim, nije bila tjelesna. Bio je to trenutak kad je Filip prepoznao strah dok se događao, a ne nekad naknadno.
Zašto protokol koji klijent dobije na FTP pregledu nije generički
Filipov uzrok bio je strah od razočaranja drugih i ljutnja koju sebi nije dozvoljavao. Kod nekog drugog muškarca s naizgled identičnom kombinacijom simptoma uzrok može biti skroz drugačiji. Fiziopsihoterapijski protokol se, baš zato, ne kreira prema simptomu nego prema osobi koja stoji iza njega. To znači da isti protokol rijetko izgleda jednako za dva čovjeka s istom dijagnozom, čak i kad je klinička slika na prvi pogled identična.
Zašto je pregled prvi korak
Prvi korak u ovakvim slučajevima je procjena. Kod svakog klijenta s ovakvom kliničkom slikom, ako bilo šta u anamnezi ili nalazu upućuje na moguć organski uzrok, bit će upućen ljekaru specijalisti prije nego što krenemo s FPT radom, ili paralelno s njim. Naime, grčenje dna karlice, bol i seksualna disfunkcija mogu imati i organske uzroke koje treba isključiti ili adresirati zajedno s odgovarajućim specijalistom. Fiziopsihoterapija počinje tamo gdje medicinska obrada kaže “organski je sve uredno”, a simptom je i dalje stvaran. Tek nakon procjene kreira se individualni protokol, uzimajući u obzir ono što je specifično za nečiji živčani sistem, prošlost, obrazac zaštite itd. Filipov protokol pripadao je samo Filipu.
Šta smo naučili
Simptom koji ostaje i nakon urednih nalaza rijetko je slučajan. U pravilu to znači da odbrambeni mehanizam, koji je zapravo uzrok problema, još nije prepoznat, bilo tjelesni, psihički, ili, kao kod Filipa, oboje istovremeno, tj. psihosomatski. Fiziopsihoterapijski pristup polazi od te pretpostavke: procjena prije protokola, specijalist po potrebi, a individualan plan tek nakon što se zna šta se zapravo liječi.
Koga zanima više
Alshahrani, S., Fathi, B. A., Abouelgreed, T. A., & El-Metwally, A. (2025). Prevalence of sexual dysfunction with chronic prostatitis/chronic pelvic pain syndrome (CP/CPPS): An updated systematic review and meta-analysis. Medicina, 61(6), Article 1110. https://doi.org/10.3390/medicina61061110
Bai, J., Gu, L., Chen, Y., Liu, X., Yang, J., Li, M., Dong, X., Yang, S., Huang, B., Wang, T., Jin, L., Liu, J., & Wang, S. (2022). Evaluation of psychological stress, cortisol awakening response, and heart rate variability in patients with chronic prostatitis/chronic pelvic pain syndrome complicated by lower urinary tract symptoms and erectile dysfunction. Frontiers in Psychology, 13, Article 903250. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2022.903250
Brünahl, C. A., Klotz, S. G. R., Dybowski, C., Riegel, B., Gregorzik, S., Tripp, D. A., Ketels, G., & Löwe, B. (2018). Combined cognitive-behavioural and physiotherapeutic therapy for patients with chronic pelvic pain syndrome (COMBI-CPPS): Study protocol for a controlled feasibility trial. Trials, 19. https://doi.org/10.1186/s13063-017-2387-4
Lavoisier, P., Roy, P., Dantony, E., Watrelot, A., Ruggeri, J., & Dumoulin, S. (2014). Pelvic-floor muscle rehabilitation in erectile dysfunction and premature ejaculation. Physical Therapy, 94(12), 1731–1743. https://doi.org/10.2522/ptj.20130354
Riegel, B., Bruenahl, C. A., Ahyai, S., Bingel, U., Fisch, M., & Löwe, B. (2014). Assessing psychological factors, social aspects and psychiatric co-morbidity associated with Chronic Prostatitis/Chronic Pelvic Pain Syndrome (CP/CPPS) in men: A systematic review. Journal of Psychosomatic Research, 77(5), 333–350. https://doi.org/10.1016/j.jpsychores.2014.09.012
Song, S., Zhang, B., Yu, C., Yin, J., & Chang, D. (2026). Pelvic floor electromyographic dysfunction as a novel physiological indicator for subclassifying sexual dysfunction in patients with chronic prostatitis/chronic pelvic pain syndrome. World Journal of Urology, 44, Article 145. https://doi.org/10.1007/s00345-025-06106-1
